Ko rano rani, cijeli dan mu se spava
Da se razumijemo..
Nisam ranoranioc. A-a.
Volim ja svoj krevet barem do 10h.
Sve ranije znaci istovremeno da cu biti mrzovoljna i svadljiva.
Ustajem se rano samo kada nuzda zakon mjenja.
Pa tako, sa dobrom namjerom, zaboravih zakon, iskoristih nuzdu.
Proljece je vec stiglo.
Osim sto njegovu prisutnost primjecujem po tome sto kisem i kasljem kao luda zbog svega procvijetalog, primjecujem i po tome sto je moj ormar prepun gluposti, a prazan za redovito jutarnje pitanje ''sta danas da obucem?''.
I tako. Dobrom namjerom, ustadoh se u 8, krenuh u mali shoping.
Cilj je bio kupiti kakve lagane hlace u kojima cu se osjecati komotno, koje ce me posluziti citavo proljece i zahvaljujuci kojim necu kukati kako mi je vruce i kako zelim, poput supermena, sto prije poletiti prema svom tusu.
I tako No.2. Nadjoh ja i takav butik. U njemu fina, prijat(z)na teta koja me nece uvjeravati da mi super stoje kako bi me se sto prije rijesila i prodala nesto sto ce joj doprinjeti prometu. Nadjoh ja i hlace koje su skoro po mom ukusu.
''Smijem probati, pitam ja tetu.
''Naravno, odgovara teta, i nastavlja dalje, hoce li broj odgovarati?
Progutam ja povecu knedlu, klimnuh potvrdno, odlutah do kabine. Podsvijest se javlja ''malo je ovo tebi. I da se uspijes uvuci u ovo, ima da kipi sve oko tebe''.
Ali, dobro, da se proba.
Svoju podsvijest lijecim terapijom ''nije do mene, zavisi od firme, brojevi ne sluze uvijek svojoj namjeri''.
Krene akcija oblacenja. Predjoh preko kukova. Uh super. Moze definitivno. Vidi ima i prostora. Moje su. A sad zakopcavanje. Prvi put neuspjeh. Drugi put, uvucem stomak, zadrzim dah. A-a ne ide. Treci, cetvrti.. Izadjoh iz kabine. Crvenim se, ali ne od sramote zbog slijedeceg pitanja ''ima li veci broj''', vec zbog tek prekinute operacije torturisanja same sebe da ih obucem.
I tako No.3.
''Gospodjo, mogu li dobiti veci broj?, upitah..
''Nazalost, trenutno ne, odgovara teta i nastavlja, ''ali, ako vam odgovara kroj, nije problem, narucit cu broj veci koji je ujedno i posljednja velicina u kojoj prave takve hlace''.
''U srijedu su tu, navratite da probate''.
I sad, udar ili olaksica, kako god da se uzme, zavrsava teta:
'' Ne brinite, bilo je par osoba koje su imale jednak problem. Veci broj ce biti bas po vasoj mjeri''.
Ne odgovorih nista na to. Nakezim se, i pozdravljam sa tetom.
Super, par osoba ima isti problem.
Sta treba da radimo?
Mozda da se okupimo svi zajedno nedeljom, zavalimo se na trosjed sa kokicama, i gledamo emisiju pod nazivom ''da, ima me, ali nema veze idemo vam bildati samopouzdanje, mozda i uspije''.
Nije losa ideja.
Samo bez kokica do srijede.
''Veci broj, i posljednja velicina u kojoj prave takve hlace''. Od sada, to mi je zvijezda vodilja. Barem do srijede.
Pa, do srijede...
